Pjesnikinja iz Berana, Nada Marović, nakon tragičnog jučerašnjeg događaja na Cetinju napisala je pjesmu koju je posvetila tom gradu. Kako je Nada saopštila njen pogled na taj grad promijenio se nakon jučerašnje tragedije.

Šaljem moju pjesmu o Cetnjnu, kao neko ko duži niz godina piše, morala sam i ovo jer niko na jučerašnji događaj ne može ostati ravnodušan, ranije sam gledala na Cetinje kao na grad u kom počivaju velikanji, pjesnici, za mene je bio po mnogo čemu poseban, a sad je samo grad praznine i najveće moguće tuge. U pjesmi se vidi kako sam ga ranije gledala, ali ova dva zadnja stiha su nastala jutros, srdačno Nada Matović, Pjesnikinja iz Berana, neka nam je Bog na pomoći.

NA CETINJU

Gdje Njegoš spava,

gdje noći zlatom obasjane su,

na grobu tvom ptice našle su dom i govore stihove tvoje, da narod na tebe sjete,

da stihovi tvoji ko golubovi u zaborav, ne odlete.

Na Njeguše svi dolale,

da sa tobom prozbore,

da mudrosti tvoje zbore,

da sjutra u neko novo svanoće o tebi djecu uče,

Ovu pjesmu posvećujem tebi, pjesniče splavni,

nek Lovćenom njen poj kliče,

nek se sa tobom svi diče,

Neka djeca s ponosom uče stihove tvoje Luče,

Za nas još umro nisi,

ti samo spavaš, a budni su tvoji spisi.

Molim sve one vrohve prlave,

da kad pored prođu pored tvog groba,

poklon svoj daju tebi,

dokaz da živiš u sjećanju i malih i velekih,

takvi ljudi umrijeti ne mogu.

Hvala, Hvlala za mudrost svaku,

Iako mlad umro si

s ponosom živi sjećanje na ličnost takvu,

takvi treba da žive i kad su u mraku,

u tebi vidjeh uzora.

S radošću se sjećam svake priče tvoje

i ne dam da mi se sjećanja na tebe upokoje!

Jutros i Njegoš iz groba place,

zbog osmijeha dječih, ni luča više goreti ne može, jer nema krunu zlatnog sjaja, i ne čuje se više dječija graja, jer neka ne promišljena duša djecu posla na vrata raja.

Crna Goro, Crna jesi, jer tobom zločici hode, Bože ujedini nas, i pomiluj grešne što bi sve da utru i sruše, a vama anđeli mali, nek je večna slava, jer ne samo Cetinje, već crijela Crna Gora u Crnini vječnoj zbog vas treba da spava!

Srce od boli svima puca, djeco- ljudi, vi ste sad u zagrljaj velikana, želim što Cetinje i Njegoši, za koje su se borili preci, ugasiše zli ljudi, primate saučečeće svi, i ne povratilo se nikada ovo zlo crno.

Cetinje svi jutros pominju te, znam oprosti što

titulu žalosti tebi moram da odam, Amin Bože, spasi nas.