O mostovima na Limu malo se zna, a zapis o starim mostovima bio je najčešće uzgredan i ne mnogo važan pomena, jer su mostovi obično bili u sjenci monumentalne srednjovekovne arhitekture.

Prvi pomeni mosta na Limu datiraju iz 15. vijeka. Na mjestu koje se zove Vidojevina, u blizini današnjeg naselja Rakonje, pronađeni su ostaci mosta preko kojega se odvijao karavanski put ka Nikolj-pazaru.

Na tom mostu postojala je carina, koju su držali Pripčinovići, po kojima je najverovatnije i obližnje naselje dobilo naziv Pripčići. U jednom zapisu iz 1570. godine govori se da je velika voda odnijela most na Limu.

Most na Limu imao je i vojni značaj, jer se na kraju mosta nalazila kapija za ulaz u Bijelo Polje iz pravca Sjenice i Novog Pazara. Stražara na mostu postojala je sve do novembra 1896. godine, kada je posle velikih poplava Lim odnio i most i stražaru.

O ovoj poplavi list Carigradski glasnik (broj 44 iz 1896. godine.) donosi vijest da je most na Limu u Bijelom Polju 11. novembra 1896. godine odnijela velika voda. Uzrok ovakvoj poplavi bila je kiša koja je padala 11 dana, pa su poplave ugrozile čitavo Polimlje. Nivo vode Lima, na ušću u Drinu, preko 15 km je bio iznad normalnog vodostaja. Nikoljac je tada bio odsečen od grada 40 dana sve dok se Lim nije povukao u svoje korito.

Odmah nakon rušenja mosta, građani Bijelog Polja počeli su podizanje novog mosta, na istom mestu, ali sa tvrdim kamenim stubom u sredini korita i sa jakim kamenim pozidama na obali.

Pored sredstava dobijenih od države, mnogi Bjelopoljci dali su novčane priloge. Tako je na primjer trgovac Hadži – Mile Vukojičić priložio sumu od 650 groša i preuzeo obavezu da izdržava jednog radnika dok se most ne završi.

Zbog nedostatka sredstava nije se izgradio kameni most kako je bilo planirano već je obnovljen stari – drveni most sa lijepo ozidanom kamenom stopom u koritu.

Po pričanju starijih Bjelopoljaca most je gradio neki Stevo Prijepoljac, koji je kasnije ostao da živi u Bijelom Polju.